Neću pisati o vremenu u kojem trenutno živimo. I svemu onome što možemo svakodnevno čuti. U jednom ili drugom smjeru.

Neću pisati niti o tome što je ispravno a što nije. Znamo da je za svakog od nas ispravno ono u što vjerujemo  i što „hranimo“.

Pisat ću o onome što vjerujem da se ovih dana često pitamo: „Što sad“?

Kada smo na pragu neke „krize“- nečega što je novo i drugačije i za koje ne znamo ishod – nekako imamo tendenciju usporiti, stati i čekati.

Pitam se, što je to što čekamo u tom trenutku? Rješenje?  Putokaz? Smjernice?

Što god da čekamo znam da čekanjem nećemo postići.

Djelovanjem u bilo kojem izabranom smjeru možemo nešto pokrenuti.

Možda je dobar putokaz utvrditi u kojem smjeru želimo djelovati?

Ako dopustimo svojoj podsvijesti da odlučuje, djelovati ćemo na način na koji smo uvijek djelovali.

Znači, stanimo na tren, bacimo pogled unatrag i zaključimo da li smo zadovoljni našim djelovanjem u prošlosti? Ako je odgovor pozitivan, doći ćemo na uobičajen način do odgovora na pitanje: U kojem smjeru želimo djelovati?

Međutim, ako mislimo ili osjećamo da nam naša prošla djelovanja neće pomoći, ne želimo paničariti.

Vrijeme je da počnemo koristiti vrlo bitan resurs – našu svjesnost! Kako? Svjesnost nam  prije svega daje priliku biti ovdje, u ovom trenutku sada. Daje nam mogućnost sagledati trenutnu situaciju bez prošlih i starih emocija i uvjerenja. Podržava nas istražiti i pronaći ono što je najbolje za nas.

Dakle, pogledajmo u ono s čim se u ovom trenutku suočavamo. Samo pogledajmo. Bez prosuđivanja i zaključivanja. I istražimo mogućnosti. Što bi bilo za mene najbolje? Što bih voljela/volio postići kroz ovu situaciju? Pitajmo sebe bilo koje pitanje koje nam može pomoći unijeti jasnoću u ono što želimo. Bez ograničenja i smanjivanja svoje vrijednosti.

Iako možda to ne vidimo, ali na taj način stvaramo. Stvaranje je pokretačka energija. Pokreće nas. Unosi nam inspiraciju, budi maštu, daje motivaciju i upućuje nas u  smjeru željenog djelovanja. 

U  smjeru željenog djelovanja bez obzira na „vanjske okolnosti“ a ne u smjeru u kojem mislimo da trebamo djelovati – obzirom na okolnosti! Velika razlika!

Biti ću iskrena, nije jednostavno. Nije jednostavno nadići se iznad svega i svih i birati najbolje. Najbolje bez obzira na okolnosti.

Puno je onih koji će odgovoriti da nešto ne mogu, obzirom na okolnosti. Malo je onih koji će se nadići iznad okolnosti i stvarati kroz ono što zovemo „krizom“. Kako znam? 2008.g. u vrijeme kada je krenula ona prošla kriza, ja sam tek ušla u svijet nekretnina. I dok je bilo puno onih koji su bili u panici, ja sam bila fokusirana na rješavanje svakodnevnog poslovanja i postizanje rezultata. U vrijeme – „krize poslovanja nekretninama“. Tada nisam razmišljala o krizi i svim strahovima koje su proizlazile iz nje. Danas znam da je upravo to razlog mojeg uspješnog bavljenja tom djelatnošću. Danas znam i zašto je moj fokus bio na poslu a ne na krizi, kao kod velikog broja ljudi u tom trenutku. Zbog neiscrpne želje istraživanja svojeg potencijala i rasta.

Možemo sada u ovom trenutku pomisliti što god želimo. No u bilo kojoj krizi ima onih koji padaju i onih koji rastu. Onih koji razaraju i onih koji stvaraju. Onih koji postaju neuspješni i onih koji ne razmišljaju o uspjehu već o stvaranju.  I postaju uspješni. Jedni žive nesvjesno, drugi svjesno istražuju, testiraju, riskiraju, uče. Ostvaruju.