27.11.2019

Razmišljam jutros kako sve “podivlja” kada se uključe očekivanja.

Što su uopće OČEKIVANJA? Danas to lako možemo “progooglati”, zar ne?

Evo, na hjp.znanje.hr  piše:

iščekivanje, nadanje, vjerovanje da će se što dogoditi [ispod očekivanja; iznad očekivanja; prema očekivanjima; protivno očekivanjima; u očekivanju]

Zanimljivo.

S aspekta onoga što je znam “nadanje” i “vjerovanje da će se što dogoditi” daje rezultat istovjetan kao i npr. “briga”….nula.

Znači izaberemo nešto prema svojem sustavu vrijednosti ( jer očekivanje proizlazi iz naših uvjerenja), podržavamo da će se to dogoditi…i čekamo. I kad se, naravno to ne dogodi javlja se još veći niz emocija jer se nije dogodilo nešto što smo … očekivali. U odnosima, u ljubavi, u obitelji, u poslu, u zdravlju…

Uh, ta “očekivanja”.

Znam da nas “vjera” vodi  prema “nadi”.

Znam i to da nas “nada” + čekanje ne vodi prema rezultatu. Za razliku od “nada” + akcija.

I zašto onda sve “podivlja” kad se uključe očekivanja?

Nameće mi se zaključak da je “očekivati” u istoj košarici zajedno sa “željeti” i “pretpostavljati” i “pokušati”.

Ako izostane akcija – djelovanje u susret nečega, nekako sve to skupa vuče na vibru straha.

Strah unosi nemir, stvara kaos, sve podivlja. Nema ni početka ni kraja. Pred očima nam se život mijenja – ali u krivom smjeru. A mi samo stojimo i gledamo. I nadamo se. I očekujemo. I pretpostavljamo. I pokušavamo. I imamo svega toga još više. I još više i još više.

Što bi bilo kad bi “očekivanja” izbrisali?

Kada to znamo, bez obzira na to što je eto dio naše svakodnevice, postoji nešto što nam jako može pomoći. Naša svjesnost. Koja nas približava mogućnostima. Recimo, ako je ovo gore točno – imamo  mogućnost istražiti što bi se dogodilo kada ne bi očekivali? Ili ako smo više “nevjerni Toma” tip, provjeriti da li je ovo gore točno. Ja sam više tip za novo i drugačije, pa mi je metoda istraživanja što bi se moglo dogoditi kad odmaknem očekivanja – zanimljivija.